VIZIONAR - magazin na rubu znanosti.
Za one koje zanimaju pouzdane informacije o fenomenu NLO-a, free energyju i održivom razvoju. U svijetu čuda nema ih potrebe izmišljati. Stoga je VIZIONAR neprekidno u potrazi za znanstvenim potvrdama naizgled nepostojećih pojava, holističkim pogledom na svijet i tragovima davno zaboravljenih civilizacija.
Na svim kioscima (ili na broj 01/6683630) Raniji brojevi
Ne znam jeste li čuli za Inga Swanna. To je jedan od prvih, zapravo prvi američki remote viewer, iliti na hrvatskom: jasnovidioc. Ne znam niti koliko ste upoznati s američkim programom remote viewinga, koji je nakon 1994. otvoren za javnost i otada postao dosta slavan, čak i opće mjesto svih onih koje zanima bilo kakva tematika s ruba znanosti. Za one koji ne znaju: prvo je CIA, a potom, odvojeno od nje , i američka vojska, početkom 1970-tih razvijala program gledanja na daljinu ustrašena navodnim velikim napretkom paraspiholoških istraživanja u tadašnjem SSSR-u.
Sve ovo pričam zato jer mi je prije neki dan jedna osoba dala knjigu (na cd-u) Inga Swana koja se zove „Penetration – Question of Extraterrestrial and Human Telepathy“. U papirnatom obliku to je vrlo rijetka i skupa knjiga (mada ima samo 160 stranica). No, Ingo Swann ju je sam izdao (1998) i očito nije doživjela više izdanja. Provjerio sam na Amazonu, cijena primjeraka te knjige kreću se od 275 dolara do nevjerojatnih 1500 dolara!
Kako god da bilo, Ingo je taj tip koji ima psihičke moći i s kojim je fzičar Hal Puthof na Stanfordu oko 1972. napravio prva istraživanja koja su ga uvjerila da postoji izvanosjetilna percepija i navela da počne s istraživanjima koja će potrajati dugi niz godina i iznjedriti protokole za istraživanje i učenje remote viewinga.
Sad na spomenutu knjigu:Ono što sam pročitao u knjizi Penetration oborilo me s nogu, a svojedobno je oborilo i Inga Swanna. (Osoba koja mi je dala knjigu željela je objaviti tu knjigu od nas, ali na upit mejlom, od Swanna je stigao univerzalni automatski odgovor u kojem je pisalo da on; ne drži predavanje; ne želi davati intervjue; niti namjerava prodavati prava na objavljivanje knjige. I još ponešto. Isti takav aatomatic response stigao je i jednom mom prijatelju izdavaču. Čovjeka očito mnogi gnjave!).
Knjiga počinje konstatacijom Inga Swanna kako je riječ o još jednoj priči koju je nemoguće dokazati. Ali mi i nismo tu da dokažemo, bar ja. Ja sam osobno naivan i sklon vjerovati ljudima. Tako mi je ljepše živjeti. A i čitajući knjigu stječe se sasvim jasan osjećaj da je autentična, po mnogim sitnicama kakve samo stvarnost radi. Ukratko, negdje 1975. Swanna je nazvao jedan poznanik- političar i zamolio ga da se odazove pozivu čovjeka koji će mu se obratiti za koji dan. Doista, pojavio se jedan čovjek koji je radio za neku vladinu agenciju, koji mu je rekao lažno ime, odveo ga u neke tajne prostorije i ponudio mu za njegove usluge honorar od tisuću dolara na dan – na što je Ingo pao na guzicu, i prihvatio ponudu.
Čovjek ga je zamolio da baci svoj remoteviewerski pogled – na Mjesec. Ingo nikakada nije motrio mjesec, tj.primjenjivao remote wieving na Mjesecu, jer o njemu u literaturi postoji puno podataka, a tijekom istraživaja gledanja na daljinu bio je cilj izabrati takve lokacije za koje se jasnovidioca ne bi moglo optužiti da išta zna.
Ingo je iz svog bogatog iskustva već otprije znao da se čovjek baš ne može uvijek osloniti na remote viewing, da su pogreške česte, da vidioca nekad prevari vlastita mašta, da ustvari ne vidi ništa osim onoga što je zamislio. Stoga nije bio iznenađen kad je na Mjesecu ugledao neobična zelena svjetla. Zaključio je da je promašio metu. No, čovjek-naručitelj nije bio iznenađen, mada ni pretjerano pričljiv. Rekao mu je da nastavi. Swann je ubrzo vidio i puno čudnije stvari – obelisk, pa velike tornjeve, visoke jednu milju, ali i neke visoke pet milja (1), pa kupole i hangare. Konačno, u nekima od njih je uočio stvorenja potpuno ista kao ljudi, koja su nešto radila. Nije mu baš bilo jasno kako dišu i sve to, ali u jednom trenutku je svom naručitelju (koji je sjedio preko puta njega za stolom) rekao da su okrenuli glavu prema njemu. Onaj čovjek mu je tad rekao da „bježi“ koliko može.
Swann je kasnije zaključio da ga ta stvorenja na Mjesecu nisu doslovce telepatski vidjeli već da je više bilo riječi o nekoj vrsti empatije. Uostalom, Swann je u tom razgovoru i zaključio da je telepatija tek jedan od izraza takve osjetilnosti.
Mada mu onaj čovjek nije htio puno reći o tome što se zna o zbivanjima na Mjesecu, koju godinu kasnije poslao mu je knjigu (bar je Swann zaključio da mu je to tj čovjek poslao) pod naslovom „Somebody else is on the Moon“, autora kojemu se ne mogu sjetiti ime, li oja se detaljno bavila Mjesecom i izvanzemljanima na njemu. No, zanimljiv je jedna razgovor koji je Swann vodio s tim čovjekom dok je vršio motrenja, a opisuje ga u knjizi. Naime, pita ga Swann zašto ne pošalju sonde da sve to snime (ako se ne varam, baš u to doba je nekako zamrlo istraživanje Mjeseca). Ovaj mu je prešutio odgovor, ali Swann je ga je zaprepašteno pogledao rekavši da nije valjda da ne smiju ili da su na neki način dobili po nosu od strane tih s Mjeseca. Čovjek mu je neizravno potvrdio takvu čudnu tezu.
Na ovom blogu već je o Mjesecu bilo riječi - kroz post o transient lunar fenomenima, pa onda kroz priče svjedoka konferencije Disclosure, koji su pričali identične stvari kao i Swann.
U knizi koju je Swann dobio posštom spominju se i NASA-ine fotrke koje su i danas dostupne, no zanimljivi sadržaji su s njih izbrisani. Kako to izgleda kad NASA briše kontroverzne dijelove fotki pogledajte na ovih nekoliko slika, kojih nema na netu, ali ih ima u filmu „UFO- The Greatest Story Ever Denied“. O airbrushiranju slika NLO-a je na konferenciji Disclosure pričala i svjedokinja Donna Harre, jer je bila svjedokom kako se s jedne NASA-ine snimke iz zraka, na kojoj je bio snimljen NLO, jednostvano izbrisalo NlO, a čovjk koji ja to radio rekao joj je da je to rutinski postupak.
DETALJI „ČIŠĆENIH SLIKA“
Ne treba reći da je Swann, otišavši kući nakon par dana, bio šokiran. Tornjevi na Mjesecu! Bića na Mjesecu! Neka vrst zabrane za ljude! Prema dogovoru, čuvao je tu tajnu deset godinu, i više od ioga jer je knjigu u vlastitom izdanju objavio tek 1998. Vidjet ćemo što će biti dalje, sad se opet svi oštre da idu na Mjesec.
I tako smo opet na području urote. Osoba koja mi je dala knjigu rekla mi je jesam li primijetio kako nisu baš dostupne fotografije Mjeseca jako visoke rezolucije. Doista nemam pojma, nisam se time bavio, ali mi osoba rekla da je pitala neke astronome zbog čega Hubbleom ne snime Mjesec. Ako se ne varam, odgovor je bio da je Hubble namijenjen za snimanje udaljenih objekata pa bi ga svjetlost bliskog Mjeseca „skurila“. No, navodno na Hubbleovom sajtu postoje fotke Mjeseca, tako mi je bar sugovornica rekla. Fakat ne znam, iskreno, baš me ni ne zanima to jest, zanima ali ne dovoljno da bih se u nestašici vremena koja me polako obuhvaća bavio time. Ako tko od vas zna nešto više o toj tematici – nek javi, ja ću ostat kod svemirskih tračeva.
U svakom slučaju, htio sam ovo podijeliti s vama, jer mi je taj Swannov Mjesec ovih dana hit, turbo zanimljiva tema, čak sam htio preko neta nabaviti i tu drugu knjigu koju spominje „Somebody Else is on the Moon“, ali i njeni primjerci na Amazonu ( svi rabljeni) koštaju par stotina dolara. Ali naći ću je ja već, ima načina, živimo u piratskom svijetu! Na sreću.
Do tad, ostajte mi zdravo!
Sjećate se ove grupe? Ovo mi je njihova najbolja stvar. Spominje se Mjesec u pjesmi!
RSS
| Komentari da/ne?
